Činjenice o Norveškoj



Službeno ime: Kraljevina Norveška
Glavni grad: Oslo
Susjedne zemlje: Švedska, Finska i Rusija
Površina: 385.252 km²
Broj stanovnika: 4,858.199 (1. siječnja 2010.) Državno ustrojstvo: demokratska ustavna parlamentarna monarhija
Predsjednik vlade: Jens Stoltenberg, predstavnik Laburističke stranke
Službeni jezici: norveški (dva oblika - bokmål i nynorsk), saamijski (ili laponski, ima isti status kao i norveški u općinama Kautokeino Karasjok, Tana, Porsanger i Nesseby u Finmarku, Kåfjord i Lavangen u Tromsu, Tysfjord u Nodlandu i Snåsa u Nord-Trøndelagu)
Vjera: protestantizam
Valuta: norveška kruna, NOK. 1 euro = NOK 8,18 (siječanj 2010. ), 1 USD = NOK 5,73 (siječanj 2010.)
Norveška kraljevska kuća: Harald V., kralj Norveške, rođen 21. veljače 1937. Sonja, kraljica Norveške, rođena 4. srpnja 1937. Haakon, prijestolonasljednik, rođen 20. srpnja 1973. Mett-Marit, supruga prijestolonasljednika, rođena 19. kolovoza 1973. Ingrid Alexandra, princeza, rođena 21. siječnja 2004. Sverre Magnus, princ, rođen 3. prosinca 2005.
Geografija: Norveška obuhvaća zapadni dio Skandinavije u Sjevernoj Europi. Razvedena obala, razbijena golemim fjordovima i tisućama otoka, proteže se 25.000 km, odnosno 83.000 km, uključujući fjordove i otoke. Norveška ima granicu dugu 1619 km sa Švedskom, 727 km s Finskom i 196 km s Rusijom na istoku. Na sjeveru, zapadu i jugu Norveška je okružena Barentsovim morem, Norveškim morem i Skagerrakom.
Klima: Zbog visoke geografske širine Norveške, postoje velike sezonske promjene dnevnog svjetla. Od kraja svibnja do kraja srpnja sunce se nikada u potpunosti ne spušta iza horizonta u područjima sjeverno od Arktičkog kruga, a ostatak zemlje ima do 20 sati svjetla dnevno. Suprotno tomu, od kraja studenoga do kraja siječnja sunce se nikad ne diže iznad horizonta na sjeveru, a dnevno svjetlo vrlo kratko traje u ostatku zemlje.
Okoliš: Diljem Norveške nailazimo na zapanjujući i dramatičan okoliš i krajolik. Zapadna obala južne Norveške i obala sjeverne Norveške predstavljaju neke od vizualno najimpresivnijih obalnih krajolika na svijetu. National Geographic je uvrstio norveške fjordove među najveće svjetske atrakcije. Kad je riječ o tome koliko je politika učinila za zaštitu okoliša, Environmental Performance Index stavio je 2008. Norvešku na drugo mjesto, odmah iza Švicarske.
Demografija: Stanovništvo Norveške broji oko 4,9 milijuna. Većina su stanovnika Norvežani, sjevernogermanski narod. Saami (Laponci) su narod koji tradicionalno živi na sjeveru Norveške i Švedske, kao i u sjevernoj Finskoj i na poluotoku Koli u Rusiji. Kveni su još jedna nacionalna manjina, a potomci su Finaca koji su se od 18. do 20. stoljeća doseljavali u sjevernu Norvešku. Norveška je vlada oba naroda podvrgla jakoj asimilaciji, i to od 19. stoljeća pa sve do sedamdesetih godina 20. stoljeća. Zbog tog procesa "ponorveživanja" mnogi potomci obitelji Saamija i Kvena proglasili su se izvornim Norvežanima. Druge su grupe, priznate kao nacionalne manjine u Norveškoj, Židovi, Šumski Finci (Forest Finns) i norveški putujući Romi (ogranak romskog naroda, koji ne smijemo miješati s nepriznatim narodom zvanim autohtoni norveški putnici - Indigenous Norwegian Travellers). U posljednjih nekoliko godina imigracija je odgovorna za više od polovice rasta norveškog stanovništva. Najveće useljeničke skupine, prema zemlji porijekla, po veličini su Poljaci, Šveđani, Pakistanci, Iračani, Somalijci, Nijemci, Vijetnamci i Danci. Norvežani pakistanskog porijekla najveća su primjetna manjinska skupina u Norveškoj, a većina od 31.000 članova živi u okolici Osla. Irački imigranti doživjeli su najveći porast posljednjih nekoliko godina. Nakon proširenja Europske zajednice 2004., došlo je do priljeva imigranata iz Srednje i Istočne Europe, posebice iz Poljske. Najveći porast 2007. predstavljali su imigranti iz Poljske, Njemačke, Švedske, Litve i Rusije.
Politika:
Predsjednik vlade: Predsjednik Vlade najstariji je njezin član, odgovoran za koordinaciju i vođenje rada Vlade. Kralj je povjerio drugi mandat za sastav Vlade Jensu Stoltenbergu 17. listopada 2005. To je većinska vlada, a predstavljaju je Laburistička stranka, Socijalistička stranka lijevog centra i Stranka centra. Norveška je unitarna parlamentarna demokracija i ustavna monarhija, na čelu joj je kralj Harald V., kao najvažnija osoba u državi, i Jens Stoltenberg kao predsjednik Vlade. To je unitarna država s administrativnim jedinicama na dvije razine, a to su županije i općine. Prema ustavu Norveške, koji je usvojen 17. svibnja 1814. i nadahnuo je Deklaraciju o nezavisnosti Sjedinjenih Američkih Država, kao i Francusku revoluciju 1776. i 1798., Norveška je unitarna ustavna monarhija s parlamentarnim sustavom vlasti, gdje je kralj najvažnija osoba u državi, a premijer u Vladi. Vlast je odvojena na zakonodavni, izvršni i sudbeni ogranak, kako je definirano Ustavom koji je najviši dokument zemlje. Monarh službeno zadržava izvršnu vlast, međutim, nakon uvođenja parlamentarnog sustava vlasti, dužnosti monarha postale su strogo reprezentativne i ceremonijalne, kao što je formalno imenovanje i razrješenje predsjednika Vlade i drugih ministara izvršne vlasti. U skladu s tim, monarh je vrhovni zapovjednik Norveških oružanih snaga, vrhovni autoritet Norveške crkve i službeno predstavlja zemlju u inozemstvu te je simbol jedinstva. Položaj premijera, najvažnije osobe u norveškoj Vladi, jest da je zastupnik u Parlamentu, može dobiti povjerenje većine u Parlamentu, obično je trenutačni vođa najjače političke stranke, odnosno koalicije stranaka, budući da jedna stranka obično nema dovoljnu podršku da sama formira Vladu. Međutim, Norveškom su često vladale stranke koje su imale manjinu u Parlamentu. Narod Saamija ima donekle pravo na samoodređenje i utjecaj nad svojim tradicionalnim teritorijima, i to putem svog Parlamenta i Finnmark zakona.
Administrativne podjele: Norveška, kao unitarna država, podijeljena je na prvoj razini na devetnaest županija (fylker). Županijama upravljaju neposredno izabrane županijske skupštine, koje biraju župana. Osim toga, kralj i Vlada zastupljeni su u svakoj županiji putem fylkesmann, koji djeluje kao župan. Na taj je način vlada direktno zastupljena na lokalnoj razini putem županovih ureda. Županije su dodatno podijeljene na drugoj razini na 430 općina (kommuner), kojima upravljaju direktno izabrana općinska vijeća, na čijem je čelu gradonačelnik ili načelnik i mali izvršni kabinet. Glavni grad Oslo smatra se i županijom i općinom. Norveška ima u svom sastavu i dva prekomorska teritorija – Jan Mayen i Svalbard. Postoje i tri antarktičke i subantarktičke kolonije: otok Bouvet, otok Petra I. i Zemlja kraljice Maud. Osim toga, postoji 96 naselja sa statusom grada u Norveškoj. U većini slučajeva granice grada podudaraju se s granicama općina. Često općine norveških gradova obuhvaćaju velika neizgrađena područja; na primjer, općina grada Oslo obuhvaća područja velikih šuma, koje su smještene sjeverno i jugoistočno od grada, a više od polovice općine grada Bergena su planine.
Međunarodni odnosi: Norveška ima veleposlanstva u 88 zemalja. Šezdeset zemalja ima veleposlanstva u Norveškoj i sva su smještena u gradu Oslu. Norveška je jedna od zemalja osnivačica Ujedinjenih naroda (UN-a), organizacije NATO, Vijeća Europe i Europskog udruženja za slobodnu trgovinu (EFTA). Skandinavija tradicionalno više oklijeva po pitanju procesa europskih integracija nego ostale europske zemlje. Norveška nije slijedila susjedne nordijske zemlje kad su dale molbe za pristup Europskoj zajednici 1962., 1967. I 1992. Danska, Švedska i Finska su postale članice, a norveški je narod odbio pristupne pregovore, o kojima se pregovaralo 1972. i 1992. Nakon propalog referenduma 1994. Norveška je zadržala svoje članstvo u EEA, a to je bio dogovor koji se smatrao preduvjetom za zemlje koje su 1995. trebale pristupiti Europskoj zajednici. To je nastavljalo osiguravati zemlji pristup međunarodnom tržištu Unije, pod uvjetom da Norveška implementira one dijelove zakonodavstva Unije koji se smatraju relevantnim za unutarnje tržište (otprilike sedam tisuća od 2010.) Nekoliko norveških vlada je od 1994. zatražilo sudjelovanje Norveške u nekim dijelovima EU, koji suradnjom nadilaze odredbe sporazuma EEA. Norveškoj je dopuštena suradnja bez mogućnosti glasanja, u npr. Zajedničkoj sigurnosnoj i obrambenoj politici, Schengenskom sporazumau, Europskoj agenciji za obranu, kao i u 19 odvojenih programa. Iako su na dva referenduma odbili članstvo u Europskoj uniji, Norvežani su zadržali bliske veze s Unijom i njezinim zemljama članicama, kao i sa Sjedinjenim Američkim Državama. Norveška je ostala jedna od zemalja koje najviše financijski pridonose Ujedinjenim narodima i sudjeluje s UN snagama u međunarodnim misijama, naročito u Afganistanu, na Kosovu i u Sudanu. Norveška je jedna od zemalja osnivačica Ujedinjenih naroda, NATO-a, Vijeća Europe i Nordijskog vijeća, članica je EEA, Svjetske trgovačke organizacije i OECD-a.
Vojska: Norveške oružane snage trenutačno broje oko 23.000 ljudi, uključujući civilne zaposlenike. Prema sadašnjim planovima mobilizacije, snaga tijekom pune mobilizacije je otprilike 83.000 vojno sposobnih ljudi. Norveška ima obavezan vojni rok za muškarce (6 do 12 mjeseci obuke) i dobrovoljno služenje vojske za žene. Oružane su snage podređene norveškom Ministarstvu obrane i glavnom zapovjedniku, kralju Haraldu V. Norveška je vojska podijeljena na rodove: vojska, kraljevska mornarica, kraljevske zračne snage i rezervne snage dobrovoljaca. Norveška je bila jedna od osnivačica Sjevernoatlantskog vojnog saveza (NATO) 4. travnja 1949. Danas Norveška sudjeluje u Međunarodnim snagama za sigurnosnu pomoć (ISAF) u Afganistanu. Osim toga, Norveška je sudjelovala u nekoliko misija u sklopu Ujedinjenih naroda, NATO-a i Zajedničke sigurnosne i obrambene politike Europske unije.
Ekonomija: Norvežani imaju drugi najveći domaći bruto proizvod (GDP) po stanovniku (nakon Luksemburga) i četvrti najviši (PPP) na svijetu. Danas Norveška glasi kao druga najbogatija zemlja na svijetu po novčanoj vrijednosti, s najvećom kapitalnom rezervom po stanovniku uopće. Norveška je zadržala prvo mjesto na svijetu prema UNDP Human Development indeksu (Ljudski razvojni indeks), i to šest godina zaredom (2001. - 2006.) i potom opet 2009. i 2010. Troškovi života u Norveškoj su oko 30% viši nego u Sjedinjenim Državama i 50% viši nego u Velikoj Britaniji. Standard je života u Norveškoj među najvišima na svijetu. Časopis Foreign Policy smjestio je Norvešku na posljednje mjesto među državama u raspadu (Failed States Index) za 2009., prosudivši da je Norveška najstabilnija zemlja na svijetu i zemlja koja najbolje funkcionira. Neprekidan izvoz nafte i plina, u kombinaciji sa zdravom ekonomijom i velikim sakupljenim bogatstvom, dovodi do zaključka da će Norveška u doglednoj budućnosti ostati među najbogatijim zemljama svijeta. Norveška ekonomija primjer je miješane ekonomije, kombinacija napredne kapitalističke socijalne države, slobodnog tržišta i većinskog udjela države u nekim ključnim sektorima. Norveška socijalna politika omogućila je besplatno javno zdravstvo (iznad određene razine), a roditelji imaju 12 mjeseci plaćeni porodiljni dopust. Prihod koji država ima iz prirodnih izvora uključuje značajan doprinos od proizvodnje nafte te značajan i dobro upravljan prihod vezan uz taj sektor. Norveška ima vrlo nizak broj nezaposlenih, trenutačno od 3,1% do 30% radne snage zaposleno je u državnom sektoru, najviše u OECD-u. Na državnoj je skrbi 22%, 13% je nesposobnih za rad, najveći udjel na svijetu. Razina produktivnosti po satu, kao i prosječna zarada po satu, najveći su na svijetu upravo u Norveškoj. Vrijednosti ravnopravnosti norveškog društva osiguravaju da razlika u plaći između najniže plaćenog radnika i predsjednika uprave u većini tvrtki jest znatno manja u usporedbi sa zapadnim ekonomijama. Država je vlasnik u ključnim industrijskim sektorima, kao što je strateški naftni sektor (Statoil i Aker Solutions), proizvodnja struje u hidroelektranama (Statkraft), proizvodnja aluminija (Norsk Hydro), najveća norveška banka (DnB NOR) i telekomunikacijska tvrtka (Telenor). Tim velikim tvrtkama vlada kontrolira 30% dionica na burzi u Oslu. Norveška je velika pomorska zemlja i ima šestu najveću trgovačku flotu na svijetu, sa 1412 vlastitih trgovačkih brodova. Norveška posjeduje znatne zalihe nafte, prirodnog plina, minerala, šuma, plodova mora, svježe vode i struje iz hidroelektrana. Najveći je svjetski proizvođač nafte i prirodnog plina po stanovniku, izvan Bliskog istoka, a naftna industrija donosi oko četvrtinu bruto domaćeg proizvoda. Velike zalihe nafte i prirodnog plina otkrivene su šezdesetih godina 20. stoljeća, i to je dovelo do naglog razvoja ekonomije. Norveška je postigla jedan od najviših standarda života na svijetu, zahvaljujući djelomično i tome što ima goleme količine prirodnih resursa s obzirom na broj stanovništva. Norveška je i drugi najveći svjetski izvoznik ribe (po vrijednosti odmah nakon Kine) i šesti najveći svjetski izvoznik oružja. Hidroelektrane proizvode oko 98 – 99% električne struje u Norveškoj. Zemlja je zadržala skandinavski model socijalne skrbi s općim zdravstvenim osiguranjem, subvencioniranim visokim obrazovanjem i sveobuhvatnim sustavom socijalne zaštite. Od 2001. do 2007. i potom 2009. i 2010. Norveška je imala najveći razvoj ljudskih potencijala na svijetu.
Kraljevska obitelj: Norveška kraljevska kuća potječe od kuće Glücksburg. Članovi norveške kraljevske kuće njihova su Veličanstva kralj Harald i kraljica Sonja, njihova Visočanstva prijestolonasljednik Haakon, princeza Mette-Marit te princeza Ingrid Alexandra.
Monarhija danas: Norveška je ustavna monarhija. To znači da je kralj formalno najvažnija osoba u državi, ali njegove su obveze uglavnom ceremonijalne i reprezentativne. Zakonodavnu i izvršnu vlast provode izabrana tijela države. Kad Ustav navodi da: „je ustavna vlast povjerena kralju“, to zapravo znači da je povjerena Vladi.
Kraljevske rezidencije: Kraljevska palača u Oslu najvažnija je kraljevska rezidencija i tamo se odvija najviše službenih svečanosti. Međutim, postoji niz drugih kraljevskih rezidencija u drugim dijelovima zemlje, neke od njih su službene, dok druge pripadaju kraljevskoj obitelji. Stiftsgården u Trondheimu, Gamlehaugen u Bergenu i Ledaal u Stavangeru upotrebljava kralj kao službene rezidencije kad posjećuje ta područja. Kraljevska jahta Norge prevozi kralja i druge članove kraljevske obitelji na mnogim njihovim putovanjima po Norveškoj i u inozemstvu.
Kraljevska palača: Kraljevska palača nalazi se na uzvišici Bellevue, na jednom kraju glavne ulice Osla – vrata Karla Johana. Kraljevska palača jedna je od najvažnijih zgrada u državi i stvaran simbol tijeka norveške povijesti od 1814.
Norveška u inozemstvu:
Inozemna predstavništva:
110 diplomatskih i konzularnih predstavništava
88 veleposlanstava
11 generalnih konzulata
7 izaslanstava i delegacija
4 druga (1 predstavnički ured Norveške, 3 ogranka veleposlanstva)
380 počasnih konzula
94 generalnih konzula
279 konzulata
6 vice-konzula
1 konzularna agencija
Osoblje ministarstva: Oko 770 pozicija Oko 645, uključujući posebne izaslanike.
Inovacija Norveška: Inovacija Norveška nudi usluge i programe osmišljene da potiču regionalni razvoj, stimuliraju inovacije u poslovanju i industriji diljem zemlje te promoviraju norveški biznis i turizam. Inovacija Norveška je globalna organizacija. Osim što ima predstavništva u svakoj norveškoj županiji, ima svoje urede u više od 30 zemalja. U zemljama gdje Inovacija Norveška nema svoje urede, norveška veleposlanstva osiguravaju pristup međunarodnoj mreži. Široko poznavanje lokalnih i međunarodnih prilika, koje imaju zaposlenici, omogućuje klijentima da svoje ideje pretvore u uspješno poslovanje.
Norveška pomorska misija / Norveška crkva u inozemstvu: Norveška pomorska misija / Norveška crkva u inozemstvu je dobrovoljna organizacija povezana s Norveškom crkvom. Služi kao religiozno, kulturno i društveno okupljalište svih Norvežana koji žive u inozemstvu. Također, nudi hitne usluge, umrežavanje i savjetovanje. Ima 49 lokacija u inozemstvu.
Korisni linkovi:
Kraljevska obitelj / Monarhija: http://www.kongehuset.no/english/vis.html 
Norveško veleposlanstvo u Zagrebu: http://www.norwegianembassy.hr/
Statistike o Norveškoj: http://www.ssb.no/english/ 

Translate